Prije 5000 godina prvi egipatski faraon sjeda na prijestolje, razvija se Troja II, Sumerani razvijaju klinasto pismo, a Stonehenge još nije ni u mislima. U to vrijeme Vučedolci imaju prvi kalendar i serijsku proizvodnju metala u Europi te utječu na razvoj Troje.
Vučedolska golubica poznata svima u Hrvatskoj, postala je nacionalni simbol i danas je svako dijete zna prepoznati. U međuvremenu je javnost saznala da nije riječ o golubici nego jarebici. Rijetko tko zna nešto o Vučedolcima i njihovim nevjerojatnim postignućima. Ova je intrigantna kultura visokog gospodarskog standarda iz bakrenog doba ostavila dojmljiv trag u povijesti našeg prostora u samo praskozorje Europe. Zbog položaja u središnjoj Europi, Vučedolska je kultura predstavljala poveznicu između sjevera i jugoistoka, nordijskog i egejskog kulturnog kruga. Arheolozi tvrde da je pripremila podlogu za stare Grke.
Tko su Vučedolci?
Istočna Hrvatska kontinuirano je naseljena više od 8000 godina, što nije čudno jer je tamošnje tlo jedno od najplodnijih u Europi. Za Vinkovce se smatra da su najstarije kontinuirano naseljeno mjesto Starog kontinenta. U plodnim ravnicama Panonske nizine smjenjivale su se brojne kulture i civilizacije. U valovima su dolazili indoeuropski narodi iz azijskih stepa i miješali se s postojećim stanovništvom.
Drugi val istočnostepskih naroda kolima i konjima stigao je na područje današnje Hrvatske potkraj neolitika. Pretpostavlja se da je stepske pastirske narode na seobu natjerala suša jer je tad vladalo najtoplije razdoblje nakon zadnjeg ledenog doba. Pomiješali su se s pripadnicima domicilne kulture. Tako je nastala Vučedolska kultura, nazvana po najvećem naselju, otkopanom u – Vučedolu. Smjestio se na obali Dunava pet kilometara nizvodno od Vukovara. Kultura se počela razvijati oko 3000. pr. Kr. i završila je 2400. pr. Kr. dolaskom trećeg vala Indoeuropljana.
Vučedolska kultura je postojala u bakrenom dobu i označila prijelaz u brončano doba. Upravo je metal odigrao važnu ulogu u njihovom razvoju. Kako se razvijala metalurgija, tako su se Vučedolci počeli širiti prema lokacijama na kojima postoje rudnici. Zaposjeli su gotovo sva ležišta bakra. Njihovo matično područje bili su istočna Slavonije i Srijem, a kasnije su se proširili po gotovo cijeloj središnjoj i jugoistočnoj Europi. Njihov je utjecaj došao čak do Praga, jugoistočnih Alpa, Albanije, Slovačke, Mađarske, BiH i Rumunjske. Kamo god su stigli, prilagodili su način života novim uvjetima, pa možemo reći da bili poljodjelci, stočari, ribari, rudari, lovci. Njihova posebnost ipak je bila – metalurgija. Razvili su prvu serijsku proizvodnju metalnih predmeta u Europi, a znanje matematike i astronomije dovelo ih je do izrade prvog indoeuropskog kalendara. Pažljivo proučavanje simbola na keramici upućuje nas na zaključak da su svoja znanja zapisivali na keramici. Možda najnevjerojatnije od svega zvuči tvrdnja da su poznavali Pitagorin poučak prije nego je Pitagora rođen.
Najstarija industrijska revolucija u Europi
Ne znamo kako su Vučedolci nazivali svoj narod. Mi ih zovemo Vučedolcima po njihovom najvećem naselju u čijem korijenu stoji riječ vuk. Lingvističke analize pokazuju da nazivi Vukovar, Vuka i Vučedol nisu slavenski. Prvi spomen navedenih lokaliteta nalazimo u antičkim spisima: Volkejske močvare. Znamo da su Rimljani nakon osvajanja preuzimali nazive od domaćeg stanovništva ili ih prevodili na latinski. Neobična je podudarnost da se rimski bog vatre i kovačkog obrta zove Volcanus (Vulkan). Tako su nam Rimljani prenijeli nekoliko tisuća godina staru informaciju, odnosno činjenicu da je u Vučedolu metalurgija bila izuzetno razvijena.
Bakreno doba ili eneolitik predstavlja prijelazno razdoblje između kamenog i metalnog doba. Bakar je mekan metal i lako ga se oblikuje. Dok su mnogi narodi od bakra izrađivali nakit, na vučedolskim nalazištima nikakav nakit nije pronađen. Izrađivali su samo uporabne predmete. Vučedolci su zahvaljujući primjeni dvodijelnih kalupa prvi u Europi pokrenuli serijsku proizvodnju metalnih predmeta. Pronađene su ostave s velikim brojem identičnih predmeta. U metalurgiju su unijeli važne inovacije: kupolaste peći, mijeh i legiranje. U početcima vučedolske metalurgije rabila se oksidna bakrena rudača. Za izradu bakrenog predmeta bile su potrebne dvije peći. U prvoj se peći topila rudača, a sirovi se bakar slegnuo na dno. U drugoj se peći dobiveni bakar zagrijavao i zatim izlijevao u kalupe. Kasnije se prešlo na sulfidnu bakrenu rudaču, koja se talila na otvorenom ognjištu jer je bilo potrebno upuhivati kisik. To su činili pomoću puhaljki ili mijeha. Dobiveni bakar bio je čvršći zbog primjesa poput arsena. Topljenjem ovakve rudače oslobađao se otrovan plin.
S vremenom su kovači naučili kako izbjeći smrt, ali nisu mogli izbjeći posljedice trovanja malim količinama plina. Simptomi trovanja su različiti. Vrlo male količine djeluju kao afrodizijak, pa se metalurgija, kao i kod mnogih naroda toga doba, pa i starijih, povezivala s plodnošću, pogotovo zato što se metali vade iz utrobe zemlje, odnosno Velike Majke. Veće količine arsena u tijelu uzrokovale su obamiranje udova i hromost. Stoga ne čudi da su bogovi metalurgije bili hromi. Nama najbliži primjer je Hefest, hromi grčki bog vatre i metalurgije koji je pao s neba, kao što munja s neba baca vatru na Zemlju. Uz drevne bogove metalurgije povezuje se ptica (pr. Sumer, Kreta, Hetiti) koja zbog velikog broja jaja u gnijezdu simbolizira plodnost i povezuje se Afroditom (istovjetna Veneri), a u slučaju opasnosti za gnijezdo mužjak počne šepati i, glumeći laku metu, odvraća pozornost od gnijezda. Ta ptica je upravo jarebica. Prema grčkom mitu atenski ljevač Dedal imao je sestru Polikastu (grč. mnogo kositra) i podučavao je njena sina Tala ili Perdika (lat. jarebica). Tal je već kao dijete nadišao Dedala. Kad je izumio pilu, Dedal je zaslugu pripisao sebi. Kasnije je izumio grnčarsko kolo i šestar te postao slavan. Dedal je odlučio ubiti Tala zbog ljubomore i sumnje da Tal ima incestan odnos s majkom. Gurnuo ga je s krova hrama. Tal je poginuo, ali se njegov duh pretvorio u jarebicu. Dedal je potom pobjegao na Kretu, gdje je kralju Minosu izgradio labirint.
Ljetno i zimsko Sunce
Sastavni dio života starih naroda bilo je promatranje noćnog neba i uočavanje pravilnih izmjena zviježđa. Određeno zviježđe povezivalo se s određenim dobom godine. To je bilo izuzetno važno za planiranje poljoprivrednih aktivnosti i pripreme za zimu.
Sunce je kao izvor svjetlosti i topline svakako bilo najvažnije te na keramici zauzima središnje mjesto. Kod Vučedolaca je uz Sunce jednako važan bio Orion, dominantno zviježđe zimskog neba. Za usporedbu s drugim starim narodima, Egipćanima je Orion predstavljao boga Ozirisa. Vučedolski je čovjek primijetio da se Orion pojavljuje na obzoru oko 1. studenog te nestaje baš na proljetnu ravnodnevnicu. Time je određen početak godine. Ako broj zimskih mjeseci iznosi pet, a ljetnih sedam, shvatit ćemo zašto je na posudama najčešće prikazano sedam simbola Sunca.
Mnogi prikazi šahovnica naveli su arheologe da potraže njihovo moguće značenje. Postavili su hipotezu da je šahovnica od 72 polja služila za praćenje vremena. Ako pomnožimo 72 s magičnim brojem 5, dobit ćemo 360 dana. Preostalih 5 ili 6 dana na kraju godine iščekivali su nestanak Oriona s obzora, odnosno početak godine. Na taj način godina je uvijek počela na isti dan. Tako precizan kalendar nisu imali ni Egipćani. Nedavno je na lokalitetu Vučedol pronađena plitica s najstarijim prikazom šahovnice.
Najstariji zabilježeni datum
Neobičan grupni ukop na lokalitetu Vučedol sadrži ostatke sedam osoba: jednog muškarca, jednog djeteta i pet žena. Položeni su u četiri metara duboku jamu te prekriveni debelim slojem drvenog ugljena i 10 centimetara lesa. Na sve to položena je jedna ženska lubanja koja ne pripada kosturima iz jame. Samo je muškarac ležao ispružen, dok su ostali zgrčeni. Žena pokraj njega ima glavu okrenutu prema gore, što je izuzetak u pokopu žena.
U ovom kolektivnom grobu pronađeno je preko 4600 komada keramike i gotovo 3000 životinjskih kostiju. Na većini lubanja bilo je udubljenje od 1 centimetra. Nije dovoljno veliko da ugrozi život, nalazi se na istom mjestu na svim lubanjama, osim na jednom ženskom, i nastalo je godinama prije smrti. Nakon brojnih teorija arheolozi su dokazali da je takvo udubljenje moglo nastati samo pažljivim lijevanjem vrućeg bakra na glavu. To upućuje na ritual. Na glavi jedne žene nalazila se lijepo ukrašena posuda. Bila je okrenuta otvorom prema dolje. Na središnjoj liniji posude nalazi se sedam Sunaca. Iznad pojasa Sunca posuda oblika terine podijeljena je na šest polja. U njima su zviježđa Orion i Plejade te planeti Mars i Venera. Tome treba dodati neobičan astronomski događaj. Mars je ušao u Plejade 7. veljače 2898. pr. Kr., a Venera je ušla u to zviježđe 22. veljače iste godine. Venera svakih osam godina na isti dan ulazi u Plejade i prođe ih za jednu noć. Piktografskim pismom na terini zabilježena je ova pojava, pa se datum 22. veljače 2889. pr. Kr. smatra najstarijim točno zabilježenim datumom u prapovijesti čovječanstva. Te godine dogodilo se nešto neobično. Dana 9. ožujka Mars i Venera bili su u konjunkciji. To je vrlo rijedak događaj, pogotovo u Plejadama. Međutim, te noći dogodilo se još nešto. Nebom je projurio komet Enke. Gledajući prostim okom činilo se kao da je komet razdvojio Mars i Veneru. Sljedeće noći planeti Venera i Mars počeli su se razdvajati. Možda je taj događaj Vučedolcima bio toliko značajan da su žrtvovali osam osoba. Muškarac u grobu predstavlja Mars, jedna žena Veneru, a ostali pokojnici šest zvijezda Plejada.
Širenje matematičke pismenosti
Razvoj astronomije u nekom društvu teče paralelno s razvojem matematike. S obzirom na potrebnu organizaciju naselja, ograđivanja polja, proizvodnju tolikih količina metala i određivanje omjera u metalurgiji, Vučedolci su morali znati izračunati površinu i volumen.
Analizom odnosa duljina građevina i ukrasa na kultnim posudama, znanstvenici su uočili da se ti odnosi mogu izraziti kao x2 + y2 = z2. To je Pitagorin poučak. Treba naglasiti da je Pitagora živio tek u 6. st. pr. Kr. i da nije izmislio taj poučak iako se po njemu zove. Vučedol je zasad najstarije nalazište za koje je dokazana primjena ovog poučka, pa povjesničari koji istražuju razvoj matematike smještaju početak europske matematičke pismenosti u središnju Europu. Neki čak tvrde da se to matematičko znanje proširilo na zapad do Engleske i na istok preko Male Azije do Kine. Vučedolci su zapravo preuzeli poznavanje Pitagorina poučka od još starije kulture na tim prostorima koja se zove Sopotska.
Pitagarin se poučak danas uči već u osnovnoj školi i djeluje jednostavno. No, za čovjeka prije 5000 godina koji je tek izašao iz kamenog doba, određivanje duljina stranica trokuta u kvadratu bio je velik napredak. Trebalo se dosjetiti da se duljine stranica trokuta moraju međusobno odnositi kao cijeli brojevi.
Trokut kao simbol potječe s Bliskog Istoka i čest je na vučedolskoj keramici. Općenito su svi ukrasi geometrijskih oblika i strogo podijeljeni u polja jednake veličine. Najčešći odnos stranica trokuta je 10 – 12 – 12 i 10 – 8 – 6. Svim ovim brojevima baza su brojevi 3, 4 i 5 te su postali magičnim brojevima, kao i njihov zbroj, koji iznosi 12.
Vučedolski način života
Kako su se Vučedolci širili iz matičnog područja, tako su zauzimali geografski različita područja. Obitavali su u travnatim ravnicama, šumama i planinama te uz močvare. Kuće i naselja bili su prilagođeni terenu. Naselja su se najčešće nalazila na visokim lesnim terasama uz rijeke ili na obroncima brda. U obrambenu svrhu služile su strme padine, palisade i vodeni opkopi. U nekim su se dijelovima gradila i sojenička naselja.
Daleko najveće naselje bio je Vučedol, na izdignutoj zaravni iznad Dunava i omeđen te ispresijecan jarugama. Naselili su ga pripadnici Badenske kulture već oko 3400. pr. Kr., zatim Kostolačke kulture oko 3000. pr. Kr. i potom Vučedolci oko 2900. pr. Kr. U Vučedolu su pronađeni dobro sačuvani ostatci nadzemnih i podzemnih objekata. Jame su služile kao spremišta žita, raznih predmeta i mjesto ukopa. Zasute su otpadnim materijalom – pepelom, ostatcima hrane i razbijenog posuđa, razlomljenog kućnog lijepa…
Otkopano je desetak dobro očuvanih četvrtastih kuća, veličina oko 4 x 6, 5 x 10, 7 x 5 ili 8 x 6 metara. Obično su jednosobne s uzdignutim ognjištem u sredini. Budući da su izgorjele, u njima je pronađeno malo materijala (npr. mali kućni glineni žrtvenici). Na podu je pronađena dobro nabijena ilovača. Kuće su bile oblijepljene smjesom zemlje i lesa te su imale zaobljene uglove. Bile su ograđene uspravnim kolcima opletenim šibljem. Gradile su se tijesno jedna do druge. Vučedol se prostirao na tri hektara te imao više od 250 kućanstava. Broj stanovnika procjenjuje se na oko 1300. Vučedol je bio gotovo pet puta veći od velikih vučedolskih naselja Sarvaš i Vinkovci, a u kasno bakreno doba bio je veći od protourbane Troje.
Ostatci hrane u jamama govore nam mnogo o prehrani Vučedolaca. Tako znamo da su divlje i pripitomljeno govedo bili na prvom mjestu. Na drugom mjestu po količini pronađenih kostiju bila je divlja i pripitomljena svinja, koje su također križali. Otkopano je malo ostataka koza i ovaca, ali iznimno mnogo ribe. U šumskim zajednicama je najčešća lovna životinja bio jelen, dok se od rogovlja izrađivalo oružje i oruđe. Na vučedolskom jelovniku našli su se i zec, lisica, divlja mačka, kuna bjelica, lasica, vuk, medvjed, jazavac, los i bizon. Kosti su tako precizno prepiljene, kako je moguće prepiliti samo pilom. Od ptica identificirane su kosti divljih močvarica, gusaka, pataka, pelikana i ždralova. Uz vodotokove Vučedolci su lovili dabrove i vidre. Voljeli su jesti riječne školjke, puževe i kornjače, dok su šaran, som i štuka i danas omiljeni specijaliteti Panonske nizine. Iskopani su harpuni i kameni za mreže. Od svih nabrojenih djelatnosti stočarstvo je uzrokovalo stvaranje viškova, podizanje standarda i omogućilo razvoj metalurgije.
Svetost zemlje
Vučedolci nam nisu ostavili knjige mitova ili molitvi, nego piktogramsko pismo, pa zaključke o njihovoj religiji donosimo na temelju simbola na keramici, grobnih nalaza i znanja o drugim kulturama tog doba.
Kao vrsni proizvođači bakra i bronce sigurno su imali boga povezanog s metalurgijom i vatrom bez koje bi njihov do savršenstva doveden zanat bio nemoguć. U mnogim narodima tog vremena i područja vatra se poimala kao djelić Sunca, često glavnog božanstva u panteonu. Na vučedolskoj se keramici često pronalazi simbol Sunca, koje na njoj zauzima važno mjesto. Drugi važan element povezan s bogom metalurgije je jarebica, ptica koja šepa kao i vučedolski kovači. Slavna vučedolska golubica / jarebica otkopana je upravo u Vučedolu ispred svetišta ljevača. Naime, arheolozi su tamo iskopali dio naselja na zaravni odvojenoj jarcima od ostalih dijelova. To je bio najistaknutiji dio naselja i u njemu je bio sagrađen hram dimenzija 16 x 9 metara. Stoga se smatra da je ovaj lokalitet imao funkciju akropole.
Svetište izgleda poput megarona – arhitektonske prethodnice grčkog hrama. U njemu su bile dvije ljevačke peći, a izvan tri. Svetište je bilo izdvojeno ne samo zbog funkcije nego i zbog otrovnih plinova koji su se iz njega širili. Ispod svetišta, točno ispod sredine glavne prostorije pronađen je grob petero djece (najstarije je imalo oko četiri godine). Poveznica između male djece i fetusa, zemlje i metalurgije nije jedinstvena pojava za Vučedol (slični rituali postojali su npr. u Babilonu). Fetusi i mala djeca poistovjećivali su se s metalnom rudačom, a podzemlje s majčinom utrobom.
Ono što su Vučedolci baštinili od starosjedilačkih naroda stare Europe i što nije indoeuropski element, jesu poljodjelski kultovi plodnosti i s njima povezani ktonski (podzemni) bogovi. Dosad su na lokalitetima Vučedolske kulture pronađeni samo ženski idoli. To ne treba čuditi jer su poljodjelskim kulturama bili važni simboli plodnosti. U tu priču spada i Velika Majka – općenit pojam kojim se u literaturi označuje božica plodnosti i života starih naroda još od neolitika. Njezini pratioci su male ptice. Osim toga, atributi Velike Majke su simboli koje nazivamo dvostruka sjekira i klepsidra. Svi ovi simboli pojavljuju se u kulturama od doline Inda do Atlantskog oceana prije dolaska Indoeuropljana, koji donose solarni kult i patrijarhat.
Poljodjelskim kulturama bila je važna zemlja, bolje rečeno podzemlje, odakle izrastaju biljke i osiguravaju preživljavanje. Stoga su bogovi podzemlja i njima posvećeni rituali imali veliku ulogu. Pronađeni su i ritualni ukopi životinja. Posebno treba spomenuti ritualne ukope svinja i pasa jer su to životinje koje su kod kasnijih antičkih naroda bile povezane s podzemnim bogovima. Osim toga, Vučedolci su ritualno zakapali jelena i tele. Bikovi također simboliziraju plodnost i prate Veliku Majku, a na pročelju vučedolskih kuća stajali su rogovi. Vučedolci su izrađivali i žrtvenike u obliku rogova. Smatra se da su uz žrtvene stoliće imali kultno značenje te se podudaraju s onima na Kreti. Najstariji slični žrtvenici pronađeni su u Anatoliji i stariji su od vučedolskih 3000 godina. Sličnosti između predgrčke Krete i Vučedolske kulture ukazuju na isto podrijetlo. Oni pripadaju široj mediteranskoj simbolici i predodžbi svijeta.
Ako pretpostavimo da je zemlja značila život, onda je i pokapanje mrtvih moralo imati veze s daljnjim životom. Zato su mrtvi pokapani u jame ispod kuća, a ne izvan naselja. Na taj način pokojnici postaju izvor života. Takvi pokopi poznati su, primjerice, u Jerihonu i Anatoliji.
Uvod u pisanu povijest Europe
Posebno je obilježje Vučedolske kulture bogata i raznovrsna keramička proizvodnja. Među oblicima se izdvajaju raznovrsne bikoničke posude, posude u obliku krušne peći, amfore s uskim cilindričnim vratom, trbušasti vrčevi s ručkom, kadionice, viseće zidne posude, lonci jajolikog oblika te zdjele na niskoj nozi, zdjelice na četiri nožice… Posebnu pažnju plijene posuda u obliku jarebice, dvodijelne i trodijelne boce te terine.
Brojne su posude izrađene vrlo vješto te ukrašene na razne načine. Vučedolski su keramičari poznavali tehnike urezivanja, duboreza i rovašenja. U urezane linije nanosili su bijeli, žuti ili crveni prah od zdrobljenih puževih kućica i hematita. Ornamenti su geometrijski te često prikazuju zviježđa. Površina je bila glatka, sjajna i crna. Kombinacija crne, crvene i bijele tipična je za kultne prikaze na Kreti i u Mikeni.
Poseban tip posude od velikog značaja za razumijevanje Vučedolske kulture je terina. Gornji dio ima udubljene stijenke, a donji ispupčene. Prijelaz se nalazi na sredini posude. Ručka je obično tunelasta ili trakasta te povezuje gornji rub i sredinu terine. Budući da je donji vrlo rijetko ukrašen, a na središnjoj liniji se nalazi Sunce, možemo zaključiti da ta središnja linija predstavlja obzor. Na starijim terinama iznad obzora nema ničega a valovita linija vjerojatno predstavlja vodu. Indoeuropski narodi vjerovali su da je kopno okruženo vodom. Kako su se Vučedolci počeli širiti na brdovita područja, tako su se na terinama na obzoru pojavila brda. Tako su Vučedolci na svojim terinama bilježili ono što su doživljavali. Najčešći ornamenti su cikcak linije (voda), trokuti (brda), rombovi (Orion), šahovnice (matematički izračuni) te elipse, kružnice, rozete (Sunce). Često se pojavljuje i križ, samostalno ili u kombinaciji s krugom. Na ženskim idolima urezan je na rukama i bedrima. Možda je to primjer tetovaže ili skarificiranja. Križ u krugu predstavlja Sunčev kotač i jedan je od najstarijih na planetu. Priče o tome da se Sunce vozi kolima po nebu postoje ne samo u grčkoj mitologiji nego i u Vedama. Zbog toga što su na keramici prikazane brojne informacije, od kalendara do slaganja greda, možemo smatrati vučedolske simbole na terinama uvodom u pisanu povijest Europe.
Figuralna plastika je izražajno oblikovana, ali nije brojna. Posebno je zanimljiva jer detaljno prikazuje odjeću i obuću. Takvi likovi pronađeni su u Vinkovcima, Sarvašu, Vučedolu i Ljubljanskom barju.
Novi val Indoeuropljana
Vučedolska je kultura iz bakrenog doba zakoračila u brončano te prestala postojati oko 2400. pr. Kr. Nije se promijenila samo uporaba metala nego i struktura društva. Dok su bakrenodobna naselja bila samostalna i međusobno ravnopravna, brončano doba obilježilo je organiziranje naselja prema hijerarhiji te dolazi do društvenog raslojavanja uslijed bogaćenja pojedinaca.
Naglim širenjem vučedolska su naselja počela gubiti jedinstvena obilježja Vučedolske kulture te se u zadnjoj fazi postojanja mogu podijeliti u devet regija. Nasljednicom Vučedolske kulture na matičnom području smatra se kultura Vinkovci-Somogyvar. Dolaskom trećeg vala Indoeuropljana oko 2400. pr. Kr. nestaje Vučedolska kultura.
Piše: Marsela Alić
