<em>Zdravo da si, domovino mila</em>

Sredinom 19. stoljeća odvili su se brojni prijelomni događaji. Tako je 1850. potpisan Bečki književni dogovor, uveden Bachov apsolutizam. Te su se godine naselja Gradec i Kaptol s okolnim naseljima, spojili u grad Zagreb, čime su stvoreni uvjeti za razvoj modernog srednjoeuropskog grada i centra buduće ujedinjene Hrvatske.

Preradović je u to doba živio u Zagrebu i imao vremena za pjesništvo kao nikad prije. Godina 1850. bila je puna događanja i za njega: ban Jelačić osigurao mu je mjesto kod zemaljskog vrhovnog vojnog zapovjedništva, rodila mu se kći Milica, a Kukuljević ga je imenovao aktivnim članom Društva za povjesnicu starine jugoslavenske. Imao je neoborivo pouzdanje u svijetlu budućnost svog naroda. Sljedeće godine (1851.) Prerad je postao banov pomoćnik, supruga je trudna s trećim djetetom i izabran je u odbor obnovljene Matice ilirske. Ostali članovi bili su velikani ilirskog pokreta i njegovi dobri prijatelji poput Ivana Kukuljevića, Bogoslava Šuleka, Stanka Vraza… S njima se redovito dopisivao bez obzira na to u kojem je kutku Monarhije službovao.

Te je godine izdao drugu zbirku pjesama nepretencioznog naslova Nove pjesme. Zbirka predstavlja stilski prijelaz iz preporodnog romantizma prema neoklasicizmu, kariku između preporoditelja i Augusta Šenoe. U ovoj se zbirci nazire pesimizam i fatalizam. Da je odmah rasprodana, svjedoči njegovo pismo Kaznačiću: “Mojih Novih pjesama ne mogu ti više poslati, jer sam sve već rasprodao, nijesam ni predbrojnike sve namiriti mogao.” (predbrojnik – pretplatnik). Osim toga, pisao je za nekoliko časopisa i novina. Prerad je bio iznimno skroman i samozatajan. Nikad nije smatrao da je ovladao hrvatskim jezikom iako je njegovo pjesničko dostignuće na visokoj razini. U Novim pjesmama preveo je djela V. J. Picka, a kasniji njegovi prijevodi izlazili su u Vijencu (George Gordon Byron, Dante Alighieri, Alessandro Manzoni). Poznavao je njemački, talijanski, francuski, engleski i mnoge slavenske jezike. Preradove pjesme imaju ritmičnost i pjevnost, pa su ih uglazbljivali poznati skladatelji (Lisinski, Livadić i Zajc) a pjesme Miruj, miruj, srce moje i Pozdrav domovini još su popularne.