Iako ih danas većina znanstvenika smatra pseudoznanstvenima, postoje i teorije da su Nordijci stigli mnogo dalje, npr. u Meksiko. U Sagi o ljudima iz Eyrija (isl. Eyrbyggja saga) spominje se da je brod kojim je Björn Breiðvíkingakappi Ásbrandsson zapovijedao tijekom putovanja s Islanda u Europu zahvatio snažan vjetar te ga otpuhao daleko na jugozapad. Iskrcao se u nepoznatu zemlju i postao lokalni poglavar.
Neki su taj događaj povezali s mezoameričkim mitom o božanstvu Quetzalcoatlu, koji je prema legendi otišao daleko na istok preko mora, ali je obećao da će se jednoga dana vratiti. Opisan je kao bog blijede kože i guste brade, što je bilo vrlo neobično među domorocima. Već postoje tvrdnje da su otprilike pola tisućljeća kasnije konkvistadora Hernana Cortesa izjednačili s tim božanstvom, pa nije nemoguće da se slično dogodilo s Björnom.
U sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike pronađeni su i neki nordijski predmeti poput kamena s runama iz Kensingtona u američkoj saveznoj državi Minnesoti ili kameni s runama iz Oklahome, ali ih se danas uglavnom smatra krivotvorinama koje su izrađene u novome vijeku ili kasnije.
Bez obzira na moguće ekspedicije dalje u Ameriku, ostaje činjenica da je utjecaj Nordijaca na povijest Amerike bio minimalan. Možemo reći da su stigli u Ameriku, ali je zapravo nisu otkrili, odnosno stvorili stabilnu poveznicu između Europe i Amerike. Za razliku od toga, njihova kulturna ostavština u Europi bila je mnogo bogatija te su njezine posljedice vidljive i danas u toponimima, kulturnoj i jezičnoj baštini pa i genetskoj strukturi stanovništva, što sve svjedoči stvaranju jedne multikulturalne civilizacije temeljene prvenstveno na pomorskoj trgovini.
Piše: Boris Blažina
